Odredi ono što znaš da trebaš odbaciti, a što te ometa da ostaneš povezan s Kristom i slušaš Krista?
Očekuj da ćeš vidjeti Božju dobrotu, ne samo na nebu kada umreš, već i u uobičajenim aktivnostima svojega života ovdje na zemlji.
Kad bi te Isus pitao: ‘Što želiš da ti učinim?’, kako bi odgovorio?
Kaže se da je ‘najhrabriji onaj tko se prvi ispriča. Onaj koji prvi oprosti taj je najjači. Tko prvi zaboravi, taj je najsretniji.’
Poput starih Izraelaca, mi živimo u kulturi koja ima vrlo različitu spolnu etiku od Božje. Bog želi da čuvaš njegov divni dar seksa i da ne budeš namamljen slijediti one oko sebe. Pazi da slijediš Božje putove. Ako to učiniš, daleko od toga da propuštaš život, zapravo ćeš pronaći život. Osoba koja poštuje Božje odredbe i zakone, živjet će po njima.
Bog nam pripisuje pravednost po vjeri i taj oprost nije nešto što možemo zaraditi dobrim djelima (Rimljani 4, 6-8). Preko križa Bog nas vraća u ispravan odnos s Njime. Taj povratak nije nešto što smo zavrijedili dobrim djelima. Dobiva ga osoba koja se pouzdaje u Njega vjerom. Ispravno razumijevanje Starog zavjeta pokazuje da je put do oprosta pokajanje i vjera. Oprost nije opravdanje da u budućnosti griješimo – naprotiv oprost treba biti poticaj da više ne griješimo, da želimo ostati na Božjim putovima. On želi da izbjegnemo bol opiranja Svetom Duhu. Umjesto toga trebamo slijediti poticaje Božjega Duha. On želi da svaki dan čujem njegov glas, slušam njegove upute, hodam njegovim putovima i vjerujem u njegovu ljubav.
Adam i Eva su vjerovali u zmijinu laž – da im Bog uskraćuje nešto dobro na ovom svijetu. Jeste li ikada povjerovali u ovu laž? Svi smo.
Nogometna pravila nisu osmišljena radi oduzimanja zabave u igri. Osmišljena su kako bi omogućila maksimalno uživanje u igri. Božja ‘pravila’ su njegove granice za život, dana iz njegove ljubavi prema nama. Njegove granice nisu osmišljene da ograniče našu slobodu, već da nam daju, odnosno osiguraju slobodu. Kao i pravila nogometa, ne zaustavljaju uživanje u igri. Umjesto toga, ona nam omogućuju maksimalno uživanje u igri života.
Na prvoj godini fakulteta, s osamnaest godina, pročitao sam cijeli Novi zavjet u tjedan dana – od Mateja do Otkrivenja – i uvjerio se da je ‘to istina’. Ali oklijevao sam slijediti Isusa, jer sam mislio da će mi život biti vrlo dosadan i da ću se morati odreći svih užitaka. Zapravo, bilo je upravo suprotno. Našao sam nešto još bolje od sreće. Svi želimo živjeti sretne živote. ‘Sreća je,’ napisao je Aristotel, ‘smisao i svrha života, cijela svrha i kraj ljudskog postojanja.’ Ali postoji nešto još bolje, veće i dublje od sreće. Sreća ovisi o onome što nam se događa – o našim okolnostima. Radost je daleko dublja i ne ovisi toliko o našim vanjskim okolnostima. To je blagoslov od Boga. Radost je karakteristika susreta s Isusom još u utrobi njegove majke (Lk 1,44). Blagoslovljen znači biti privilegirani primatelj Božje naklonosti i biti ushićen i sretan zbog toga. To je životna radost i zadovoljstvo u Božjoj naklonosti i spasenju, bez obzira na naša vanjska stanja. (Nicky Gumbel)
Nisam pozvana biti uspješna, nego vjerna. (Majka Tereza)
Da bi živio životom vjernosti, počni ne samo s izbjegavanjem činova nevjere, već i s izbjegavanjem nevjere u svojim mislima i u svojem srcu. Dio varljivosti nevjere leži u njenoj tajnovitosti.
Trava nije zelenija s druge strane plota – zelenija je tamo gdje ju zalijevamo.
“Čini svako dobro koje možeš, svim sredstvima kojima možeš, na sve načine na koje možeš, na svim mjestima na kojima možeš, u svako doba kada možeš, svim ljudima kojima možeš, dokle god možeš”. John Wesley
Prigovaranje nas drži zarobljenima, dok nas prisjećanje na Božju vjernost oslobađa. Hvaljenje, zahvaljivanje i štovanje protuotrov su za prigovaranje i gunđanje.
Olakšanje je imati razdoblja u životu kada iskušenja nisu tako jaka – ali budi siguran da će te đavao ponovno pokušati namamiti natrag.
Umjesto da smišljaš vlastite planove i tražiš od Boga da ih blagoslovi, pokušaj saznati Božje planove za tebe i odazovi se na njegov poziv.
Trenutačno zadovoljstvo, dugoročno gledano, dovodi do razočaranja, praznine i očaja. Slušanje Boga i izgradnja odnosa s Njime vodi do dubokog duhovnog zadovoljstva, radosti i ostvarenja svrhe.
Imamo tendenciju prihvaćanja oprosta zdravo za gotovo. Pjesnik Heinrich Heine jednom je rekao: ‘Bog će mi oprostiti. To je njegov posao ‘. Zapravo, to je potpuno pogrešno razmišljanje. Grijeh ima vrlo visoku cijenu.
Možda nisam imao dobar početak u životu, ali to ne znači da ga ne mogu dobro završiti. Kakav god bio moj prošli život, s Isusom mogu započeti potpuno iznova i imati sjajnu budućnost.
Perfekcionizam je ljudska osobina koju karakterizira težnja k besprijekornosti. To dovodi do postavljanja pretjerano visokih standarda izvedbe. Perfekcionisti su pretjerano kritični prema sebi i stalno su zabrinuti što drugi misle o njima. To dovodi do straha od neuspjeha i pravljenja pogrešaka. Može dovesti do depresije, tjeskobe i propuštenih prilika. Božji je narod oduvijek bio pozvan ciljati visoko, ali istodobno izbjegavajući opasnosti perfekcionizma.
To više ćeš iskusiti Božji blagoslov, što više nastavljaš živjeti u skladu s Božjom pravilima.
‘Nikada ne govorite ljudima kako da rade stvari. Recite im što da rade i iznenadit će vas svojom domišljatošću.’ George Patton Delegirati znači dopustiti drugima da preuzmu dužnosti, ali biti istodobno spreman preuzeti krajnju odgovornost.
Kao čovjek, ako istinski slijediš Boga, mnogo puta ćeš biti manjina. Deset puta od dvanaest, imat ćeš drugačiju perspektivu od svojih kolega, prijatelja, suigrača i svih ostalih koji ne dijele tvoja uvjerenja. Možda ćeš biti brojčano nadmašen od strane bliskih kršćana kada istinski vjeruješ u Božju riječ i provodiš ju u svom osobnom životu i svim svojim nastojanjima. Ali svejedno, ne moraš na tom putu biti sam. Dok zauzimaš stav s pobožnom perspektivom, također ćeš moći prepoznati druge koji dijele tvoje stajalište. Bog ih je vjeran i istinit – s njim si uvijek u većini! Pravo je pitanje: Jesi li spreman upustiti se u borbu?
To što smo stvoreni da volimo Gospodina i svoje bližnje kao same sebe može biti teško. Često ne volimo ni sami sebe, pa kako onda voljeti bližnjega ili Boga? Kad se izgubimo u svom ponosu ili egu, moramo se poniziti kako bismo prestali ograničavati svoj potencijal. To ne znači da moramo misliti lošije o sebi. Otpuštanjem sebične ambicije počinje hod prema poniznosti i razmišljanje o drugima dolazi na prvo mjesto. Voljeti Boga više i davati više ljubavi. Kada otkriješ da daješ tu ljubav, iznenada ćeš shvatiti da primaš ljubav natrag.
Poslušnost je način na koji doživljavamo Njegovu dobrotu i budemo magnet za Njegov blagoslov.
Život nije lagan. Suočavamo se s borbama, protivljenjem pa čak i depresijom. Pravi odgovor je obratiti se Bogu. Moli se za Božje vodstvo i njegovu nazočnost, njegovu ‘radost i užitak’.
Znanje o Bogu ne će zadovoljiti tvoju unutarnju žeđ. Samo Bog sam može utažiti ovu žeđ. Vapi za Božjom nazočnošću. Susresti se s Bogom i izlij mu svoju dušu.
Moja ljubav prema Bogu proizlazi iz njegove ljubavi prema meni. Njegova ljubav prema meni ne ovisi ni o jednoj urođenoj moralnoj kvaliteti koju posjedujem. To je Božja milost – ljubi nas unatoč našim grijesima, slabostima i neuspjesima.
Ne traži pogrešne stvari. I nikada nemoj odustati od traženja Boga, njegovog kraljevstva, njegove pravednosti i njegovog Duha Svetoga.
Traži Boga svakodnevno, ustrajno i svim srcem; pronaći ćeš život u svoj njegovoj punini i to će promijeniti način na koji voliš druge i služiš im.
Bog te voli. On ti se ne nameće, ali obećaje da će ti se otkriti ako ga ustrajno tražiš.
Ako odabereš poslušnost, Bog će te blagosloviti; bit ćeš magnet za njegove blagoslove. Mudrost je odlučiti učiniti sada ono čime ćeš biti zadovoljan kasnije. Ipak, napast je biti neposlušan Bogu kad vidimo da “svi” oko nas to rade.
Ponekad se u životu možeš suočiti s poteškoćama – ne zato jer radiš nešto pogrešno, nego zato jer radiš nešto dobro.
Patnja nije nužno posljedica neposlušnosti Kralju. Prije bi to mogla biti posljedica toga što slijedimo Njega.
Novac treba koristiti, a ne treba ga voljeti. Nemojte voljeti novac i koristiti ljude. Volite ljude i koristite novac.
Moj neuspjeh da živim život potpunog integriteta znači da nisam uspio poštovati zakon. Bio bih stoga pod Božjim prokletstvom. Ali Isus je za mene postao prokletstvo na križu. Viseći na drvetu preuzeo je Božje prokletstvo na sebe za tebe i mene kako bismo mogli biti otkupljeni, oslobođeni i primiti obećanje Duha koji će nam omogućiti da počnemo voditi živote potpunog integriteta.
“Poslušnost ne smije biti povremeni događaj; ona treba biti način života. Postoji velika razlika između ljudi koji su voljni svakodnevno slušati Boga i onih koji su voljni slušati samo kako bi se izvukli iz nevolje. Bog svakako pokazuje ljudima kako se izvući iz nevolje, ali obasipa blagoslovima one koji odluče cijelim srcem živjeti za Njega i poslušnost Njemu učiniti svojim stilom života.” Joyce Meyer
Bog nas je stvorio mislećim bićima. On vodi naš um dok hodamo u bliskom odnosu s njim. Izbjegavajte super-duhovnost koja očekuje unutarnji glas da vodi svaki najmanji detalj našega života.
Svako vodstvo zahtijeva hrabrost da se čvrsto držimo vizije i čvrstinu da izdržimo krivnju za svaku poteškoću na putu. I tada i sada, Božji narod treba snažno vodstvo koje je hrabro i koje nije uplašeno ili obeshrabreno protivljenjem i otporom kojih će sigurno biti.
Jesi li se nekada osjećao kao da si pod paljbom misli sumnje, straha ili čak depresije, užasa i uznemiren zbog te uzbune? To su uobičajene ljudske emocije. Mojsije se suočio s njima i znao je da će se njegov nasljednik, Jošua, i svi ljudi morati suočiti ne samo s fizičkim bitkama, već i s bitkama uma. Dok se približavamo kraju Mojsijeva života, on potiče ljude da slijede Božju riječ. Potiče ih da ljube Boga i hodaju njegovim putovima. Upozorava ih da se ne predomisle i da ne odbiju poslušnost Bogu. On ih potiče da ‘odaberu život’. Ovaj izbor počinje našim razmišljanjima. Naše misli postaju naše riječi. Naše riječi postaju naša djela. Svaki dan birajmo misli koje daju život.